Rujan 23, 2019

head

U čast mučenika, vjere i slobode

Nedjelja, 04 Rujan 2011 21:58

Dan hrvatskih mučenika na Udbini i ove će se godine svečano slaviti. U vrijeme objave ove reportaže skupina hrvatskih branitelja pješačiti će od Aržana prema Udbini.

Zajedno na okupu

Udruga branitelja pripadnika Središta gardijskog za specijalističku obuku dočasnika ''Damir Tomljanović – Gavran'' iz Zadra i ove godine već tradicionalno, prigodom Dana hrvatskih mučenika, organiziranim šestodnevnim hodočašćem i postrojavanjem na Udbini odaje počast svim hrvatskim mučenicima. S vjerom u slobodi branitelji žele oteti zaboravu ona događanja koja su doprinjela obrani Hrvatske. Želja im je podsjetiti na važne akcije Hrvatske vojske, policije i posebno zaslužne junake iz vremena obrambenog Domovinskog rata.

Uspjelo im je okupiti udruge hrvatskih branitelja iz raznih dijelova Hrvatske. Organizaciji i provedbi hodočašća odazvale su se Udruga ratnih veterana 1. gardijske brigade ''Tigrovi'', Udruga ratnih veterana 2. gardijske brigade ''Gromovi'', Udruga veterana 3. gardijske brigade ''Kune'', Udruga veterana 4. gardijske brigade, Udruga hrvatskih ratnih veterana 5. gardijske brigade ''Sokolovi'', Udruga 7. gardijske brigade ''Puma'' Varaždin, Udruga ratnih veterana 9. gardijske brigade ''Vukovi'', Udruga Specijalne policije iz Domovinskog rata, Udruga maloljetnih dragovoljaca Domovinskog rata – Zadarska županija i HVIDR-a Zadar.

Od Aržana do Udbine

Hodočašće u čast poginulih hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu započelo je u nedjelju 4. rujna i trajati će šest dana. Krenulo se iz Aržana put Trilja, Sinja, Hrvaca, Vrlike, Kijeva, Knina i Gračaca do Udbine.

Za početak ovogodišnjeg hodanja odabrano je Aržano, zbog mjesta rođenja i ukopa prvog poginulog hrvatskog branitelja Josipa Jovića. Od Aržana do Udbine udaljenost je 194,4 kilometara, podjeljena u šest podjednakih dionica čini dnevni prosjek pješačenja 32 kilometra i zahtjeva dnevno više od sedam sati vojničkog hoda. Sve je vojnički detaljno isplanirano, od odmorišta do odmorišta, od polazišta do cilja na Udbini.

Pojedine dionice nazvane su po velikanima obrane hrvatske države, koji su svojim zalaganjem i žrtvom zadužili buduće naraštaje te postali uzor hrvatskoj javnosti. Po dionicama branitelji podsjećaju da su pokojni Andrija Matijaš – Pauk, general bojnik, legendarni junak 4. gardijske brigade, Predrag Matanović, brigadir, legendarni junak 2. gardijske brigade, Gojko Šušak, ratni ministar obrane RH, dr. Franjo Tuđman, prvi predsjednik Republike Hrvatske i vrhovni zapovjednik OS RH, Blago Zadro, general bojnik, legendarni zapovjednik Trpinjske ceste i Janko Bobetko, stožerni general, ratni načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske, izuzetno zaslužni za hrvatsku slobodu.

Ovim hodočašćem pripadnici Središta gardijskog za specijalističku obuku dočasnika ''Damir Tomljanović – Gavran'' iz Zadra ponovno žele potaknuti sve hrvatske građane, a osobito hrvatske branitelje, na jedinstvo u otegotnim vremenima kad je neprekidno potrebno svjedočenje istine o obrani hrvatske slobode.

Prošlogodišnja u znak sjećanja na Damira Tomljanovića – Gavrana

Prošle godine na misnom slavlju na Udbini mogli smo vidjeti postrojene hrvatske branitelje - hodočasnike. Malo tko je znao da su oni tada prošli naporan hodočasnički put od Krivog Puta do Crkve hrvatskih mučenika na Udbini. Bila je to podrška izgradnji crkve na Udbini kao i odavanje počasti svima koji su svoje živote utkali u temelje Hrvatske Domovine.

Prošlogodišnje hodočašće nosilo je ime Damira Tomljanovića – Gavrana, u znak sjećanja na poginulog suborca – heroja Domovinskog rata, rođenog 18. travnja 1968. u Veljunu pored Senja, a odraslog u Krivom Putu, gdje je i pokopan.

Damir Tomljanović – Gavran dragovoljno je u kolovozu 1990. pristupio postrojbi specijalne policije za posebne namjene MUP-a RH u bazi Rakitje pored Zagreba. Ratovao je na svim ratištima Domovinskog rata, bio je prekaljeni ratnik i zapovjednik. Sa suborcima je mjesecima dijelio dobro i zlo na vrlo zahtjevnoj bojišnici na Velebitu u odbijanju neprijateljskih napada, često u nemogućim vremenskim uvjetima. Prilikom nadzora svojih položaja Damir Tomljanović - Gavran poginuo je 17. veljače 1994. na obroncima Velebita, od neprijateljskog snajpera i zadobivene rane u glavu.

Dana 18. travnja 1999. u čast Damira Tomljanovića - Gavrana blagoslovljena je kapelica Blaženog Alojzija Stepinca (ispod kote 856) na Velebitu. Na prijedlog Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata, 2007. godine ulica Bundek u Zagrebu preimenovana je u Ulicu Damira Tomljanovića - Gavrana. U Krivom Putu nalazi se športski centar s njegovim imenom, a cesta koja iz Senja vodi prema Krivom Putu također je preimenovana u Ulicu Damira Tomljanovića - Gavrana. Stoga je prošlogodišnje hodočašće krenulo iz Krivog Puta prema Senju, na Karlobag, Starigrad-Paklenica, Modrič, pa prijelaz preko Velebita i mjesta pogibije Damira Tomljenovića - Gavrana na Sveti Rok i do Crkve Hrvatskih mučenika na Udbini. Cijela dionica bila je duga također oko 200 km.

Na spomen mučenika, vjere i slobode jedan od organizatora hodočašća hrvatski branitelj Renato Milić tvrdim govorom zaključuje:

„Ma ja bi se sam sa sobom lako dogovorio oko opstanka: seosko imanje i crnčit od jutra do mraka: u tome nema ni politike ni muljanja – što si napravio uz Božji blagoslov toliko ćeš i imati. A u slučaju rata nema bježanije već brani svoje i ni koraka ustupka. Sve me ovo – mislim na politiku i neslogu, razačaralo totalno, jer se bojim da jedinstva nikad ne će biti, a staze koje gradi ova ''civilizacija'' zna se kud vode... Tako je svugdje, pa je očito da iz sve naše povijesti nisu izvučene nikakve pouke niti se je pokušalo ispraviti greške... Ne znam, najbolje motiku u ruku i kopat' – fizički rad bar toliko ne ubija psihu, a u mukama, znoju i bolesti čovjek je nekako najbliži Bogu... zapravo... možda ga tek onda i traži... E, da se nisu kupovale jahtice, autići i rasprodavalo sve što se moglo... Bi li nam bilo bolje? Mislim da bi... Ali eto, već dugo vremena velikom dijelu ljudi nije gospodar Bog već samodokazivanje, a novac je njihov križ..."

Potaknuti i ostale

Ovim hodočašćem Udruga branitelja pripadnika Središta gardijskog za specijalističku obuku dočasnika ''Damir Tomljanović – Gavran'' iz Zadra želi potaknuti sve hrvatske branitelje na tradicionalna okupljanja svake godine u Udbini na Dan hrvatskih mučenika. Momci iz Zadra djeluju danas i okupljaju se pod ratničkim sloganom „Znoj štedi krv!", no znaju se oni opustiti i razveseliti. Prošle godine, poslije misnog slavlja na Udbini, u nedalekom selu Visuću, organizirali su zajedničko druženje i opuštanje. Uz prepričavanje starih ratnih događaja, veselo su se podsjetili i onih najnovijih hodočasničkih zgoda.

Uz šalu, smijeh i okrijepu, poslije cijelotjednog hoda prema Udbini, hodočašće je zaključeno prigodnom podjelom zahvalnica i spomenica. Priznanja za sudjelovanje i potporu uz pošalice je sa zadovoljstvom podijelio predsjednik Udruge Željko Turić.

Zanimljivo je bilo doznati kako je za Udrugu maloljetnih dragovoljaca Domovinskog rata Hrvatske - podružnica Zadar, hodočasničko priznanje primio dopredsjednik Željko Skukan. Taj je hrvatski branitelj u Domovinski rat dragovoljno krenuo sa 17 godina. Njemu je priznat braniteljski staž, međutim više od polovice članova Udruge maloljetnih dragovoljaca Domovinskog rata do danas nije riješilo svoj status. Zašto? Nažalost samo zato, jer institucije hrvatske države osporavaju braniteljska prava maloljetnim braniteljima. Zahvaljujući i maloljetnim braniteljima, živimo u slobodnoj zamlji, ali i zemlji birokratskih vratolomija i apsurda.

Zajedničko fotografiranje bio je zaključni događaj prošlogodišnjeg druženja u Visuću – uz obećanje da će se sve ponoviti i iduće godine. Stoga je u nedjelju 4. rujna iz Aržana na šestodnevno pješaćenje do Udbine krenulo 20 hrvatskih branitelja hodočasnika. U subotu 10. rujna vidjeti ćemo ih postrojene ispred Crkve hrvatskih mučenika na Udbini. Ako ih negdje na državnoj cesti između Aržana i Udbine ugledate iz automobila, usporite i dajte im znak podrške. Znajte, to su naši hrabri branitelji specijalci iz svih djelova Domovine, s krunicom i likom Ante Gotovine na prsima i u srcima. Bez njih ne bi bilo slobodne Hrvatske. Znajte, u njih se možemo i danas pouzdati... Oni hodočaste ponosno, svojom krvlju u ratu i znojem u miru, časte svehrvatsku muku, vjeru i slobodu.

I kad Thompson pjesmu zapjeva – reci brate moj jesmo li prokleti, pa se tako brzo sve zaboravi, al' neka neda Bog pa nas budu trebali, opet će se gusta magla spustiti... branitelji hodočasnici s Udbine pjesmom će odgovoriti – odbaci sotonu da te ne zavede, pruži ruke Kristu, neka te povede, tu slobodu Bog ti nudi, ti odluči, hrabar budi, da l' ćeš stranom tamnom il' ćeš poći sa mnom...